HAJDE DA PLOVIMO

Jos nije spreman da se otisne u nepoznatost pucine

crkva na napuhavanje

Image Hosted by ImageShack.us

Sjedim s prijateljem i razgledamo fotografije najnovijeg luksuznog cruisera, najvećeg i najraskošnijeg na svijetu. "Celebrity Solstice" dugačak je 315 metara, ima dvadesetak katova, može primiti 3000 putnika. Prijatelj je, naravno, kompetentan za tu temu.

- Veliko, veliko...! - kaže i on zapanjeno i zadivljeno. - Na tri tisuće putnika, znaš li koliko treba ljudi da brinu o njima? Najveći kojega sam ja vozio mogao je primiti tisuću putnika i imao je dvije tisuće ljudi posade, posluge i ostalih zaposlenih. Na ovolikom brodu može na svakom putovanju biti i do deset tisuća ljudi!

To mi je ipak zvučalo nevjerojatno. Primijetio je moju nevjericu i nastavio:

- Što se čudiš? A tek da pokušaš procijeniti koliko to košta da se izgradi? Svaka kvaka na tom brodu bi iscrpila tvoj kućni budžet! - Dobro, to nije nimalo teško, pa mogu povjerovati. - A znaš što je najdragocjenije? Prostor! Sam prostor. Koliko god velik, brod je ograničen i po dužini i po širini i po visini, ne može se izvan tih granica, a unutar njih treba smjestiti sve!

Da mi objasni vrijednost i značaj prostora, prihvatio se primjera:

- Svaki takav brod mora imati svetište. Mnoštvo putnika su vrlo religiozni ljudi, najrazličitijih religija. Već kad se radi popis putnika sakupe se podaci imaju li religioznih potreba, a kada se ne može izravno pitati, napravi se procjena. Postoji posebni kompjuterski program koji zna koliko koja religija zahtijeva bogoslužja, obreda, i u koje vrijeme sedmice ili dana. U njega se ukucaju podaci o putnicima, i dobije se točni raspored koliko i kada je kome potrebno omogućiti da ode u svoju crkvu ili hram ili bogomolju. A znaš koliko se prostorija odvoji za sve to? Jedna.

- E, nemoj - pobunim se. - Ne bi išlo. Džamija se razlikuje od crkve, a crkva od budističkog hrama, hram od mošeje, a ta od što ja znam čega…

- I to se riješi - smireno će on.

- Kako? - odmah sam zapitao.

- Na napuhavanje.

Tu se tek zblenem.

- Kako - na napuhavanje?

- Jednostavno. Sve je od gume. Pritisneš gumb i - pššššt! - samo se sve napuše. Oltari i kipovi, kompletna scenografija. Krist, Budha, Višna… što god treba. Izgleda kao pravo, kao od mramora ili od zlata. Pritisneš gumb, izađu klupe, prostru se tepisi, spuste se svijeće (električne, a izgledaju kao prave), kandila, žrtvenici…Zum! - u nekoliko sekundi pretvori se iz jednoga u drugo. To je, naravno, poslovna tajna: ima i desetak stručnjaka za religiju koji pokrivaju sve religije na svijetu, a svi zajedno govore svim značajnim svjetskim jezicima. Pa dok jedan vodi obred, oni koji ne znaju jezik mu asistiraju. I svi sretni i zadovoljni, a najviše brodarska kompanija.

- To mi lični na prevaru! - uzviknem.

No kapetanu je već dojadila primjer koji je načeo, pa samo odmahne rukom i reče, da završi tu temu:

- Zapravo i nije.