Uskoro ce jesenji dani...........

Uskoro ce jesenji dani,puni lepote i divnih boja.Moje najlepse doba koje mi ispinu i opije dusu svojom lepotom...

Uzivam da setam i slusam sustanje lisca pod koracima....

...koliko boja u jednom pogledu...

Jesen je prelila zlatne boje

na misli moje,

izvukla ih je iz samoce,

ko zrelo voce,

pa se veshto igra sa njima,

medj’ listovima,

gde sam sakrio ime tvoje

i zelje svoje.



Evo je jesen ponovo stize

i sve je blize

i nagoni me da se setim,

da poletim,

da srce ponovo tebe trazi

ali bez lazi.

Kovitla u meni zuti list,

k’o dusha chist.



Sa lishcem vetar i srce nosi

u smedjoj kosi,

tamo kud si otishla ti,

i gde umiru leptiri.

U oku zelenom radost se roji

i snovi tvoji

I ostvarnje svoje traze,

moje najdraze.



Jesenje zore dushu mi more

i setno zbore:

tuzno je vreme, dalek je put

i vetar ljut.

Razastri najlepshe snove

k’o misli ove

Zima evo na pragu drema,

povratka nema.



Ako dochekam jesen novu,

k’o shto sam ovu,

potrazicu te u kaplji kishe

shto vreme brishe.

Ja cu se sakriti u kaplji rose,

kraj noge bose.

Spojicemo se nechujeno, lako,

a onda ostati tako,

zauvek stopljeni ostat’ u travi,

ko ljubavnici pravi.

n.n

što reći o jeseni...
Što reći o jesenskim danima kratkim,
o maglama jutarnjim snenim,
što poljem se tiho šuljaju, vuku,
a sunčeva svjetlost iznad treperi.

Što reći o bogatim darovima njenim,
o plodovima mirisnim, rujnim,
dok slikarica drhtavim rukama svojim
razlijeva boje po krošnjama bujnim.

Što reći dok jesen poljima šeće
i dragoj prirodi, koja već drijema,
od šarenog lišća i suhih trava
mekani ležaj brižno sprema.

Dok gledamo slike iz naše berbe,
postaje jasno i meni i tebi,
što mogu reći o jeseni sada –
kad jesen sama govori o sebi…

[center]