SPECIJALIZOVANE IZLOZBE PASA |
|
RADIO STANICE | |
Liberty |
|
| | Što banalnije, to slušanije | |
| | Autor | Poruka |
---|
Gost Gost
| Naslov: Što banalnije, to slušanije Pet Okt 01, 2010 11:30 pm | |
| Jeleni Karleuši je „Nesanica” napunila beogradsku „Arenu”, Ekrem se sa svojim refrenom „Kuća, pos’o” proslavio širom sveta, ali uz ove nove „narodnjake” nema meraka, pesme ovog tipa u kafani nemaju šta da traže, one su za gledanje Sve su prostiji i bizarniji tekstovi koje peva novokomponovana elita uz muziku, koja nema veze sa narodnim melosom, sem što se možda u žargonu naziva „narodnjacima”. Ne preza se od plagijata, tako što se prerade melodije koje su hit u Turskoj, Grčkoj, Iraku… Onda se uz dobijenu kompoziciju, koja podrazumeva umesto harmonike elektronski zvuk i bubnjeve, pridoda tekst za koji nije bitan sadržaj, već da prati ritam… Tako stanje ocenjuje Milan D. Šoškić, predsednik Udruženje tekstopisaca Srbije (UTEKS), dodavši da kod nas ima dobrih tekstopisaca, ali oni u ovoj poplavi turbo-folka ne mogu da dođu do izražaja.
Tražeći što brži, lakši i jeftiniji način da se dođe do hita, autori, ponekad ili sve češće, gube se osećaj za meru. Stvorena je lažna slika o tome šta narod voli, iza čega se, u stvari, krije namera da se „od pesme živi”, nasuprot „starim dobrim vremenima” kada se „za pesmu živelo”. Tekst i pevanje sve češće su samo prateći element savremenih pevača, koji sve više preuzimaju ulogu i zabavljača. Tako umesto da se pesma sluša, sve češće se gleda. Što za posledicu ima sve manje pravih i dobrih autora teksta, kompozicije i izvođača.
Svako vreme nosi svoje dobre i loše strane. Miroslav Ilić se proslavio pesmom „Voleo sam devojku iz grada” za koju je tekst napisao Dobrica Erić, ali su došle promene koje su neminovne. Postalo je staromodno pevati o ljubavi u šljiviku. Autori su u traženju aktuelnih tema i melodija otišli toliko daleko da se narodna pesma osamdesetih godina prošlog veka preobrazila u „folk” čija je perjanica bila Lepa Brena sa „Slatkim grehom”. Devedesetih je „folk” prerastao u „turbo-folk” (kako ga je na jednom mestu krstio Rambo Amadeus), što nema veze ni sa narodnom, ni sa zabavnom muzikom. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Što banalnije, to slušanije Pet Okt 01, 2010 11:31 pm | |
| Da autor bude priznat
– Pisanje tekstova je umetnost koja se različito doživljava. Stoga, ono što jednome izgleda kao loš tekst pesme, drugome će možda izgledati kao apsolutni hit, ili obrnuto. Pravila nema. Zato smo organizovali sajam tekstova, na kome su naši članovi poklanjali svoje pesme uz uslov da budu potpisani kao autori, za novembar je zakazan Festival narodne muzike, na kome će tekstopisci i čitati delove svojih pesama – kaže Šoškić.
Put od ideje do ostvarenja je dug. Potrebno je prvo doći do potencijalnog korisnika – izvođača. Za neafirmisanog, mladog tekstopisca, ovo nije lak zadatak: treba zadobiti poverenje izvođača, ubediti ga da odvoji deo svog slobodnog vremena i posveti ga odabiru pesama. Ukoliko se sklopi posao o korišćenju pesme, i ako u autorstvu dela stoji ime tekstopisca, to je veliki korak napred. Ali do tog trenutka treba istrajati na putu posutom trnjem, jer nije tajna da neafirmisani autori često moraju (uz određenu nadoknadu) da se odreknu identiteta kod autorstva dela. Zato se udruženja tekstopisaca bore za osnovno pravo – da autor bude potpisan. Što se tiče mogućnosti da se rad i isplati, cene na našem tržištu su u proseku od 50 do 150 evra. Zato se na sajtovima mogu naći oglasi mnogih pevača i grupa iz Slovenije, pa i Hrvatske, koji traže tekstove, kako na srpskom tako i na engleskom jeziku. SOKOJ (Organizacija muzičkih autora Srbije) u skladu sa dogovorom godišnje isplaćuje prikupljene autorske naknade i štiti autorska dela, rekla nam je Marija Cvijanović iz SOKOJ- a, ali to je tek kraj ove priče.
Pisanju rima za „narodnjake” svojevremeno nije odoleo ni Bora Đorđević. Mnogi možda i ne znaju da je upravo on autor hita „Nek me ne zaborave devojke sa Morave” u izvođenju Srećka Jorovića. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Što banalnije, to slušanije Pet Okt 01, 2010 11:31 pm | |
| Ekrem ujedinjuje ljude
Turbo-folk pesma Ekrema Jevrića „Kuća, pos’o” je ovogodišnji hit u Americi, Kanadi, ali i republikama bivše SFRJ. Na sajtu „Jutjuba”, gde je video-spot prvobitno postavljen, s proleća ove godine, registrovano je 5.000.000 poseta, a na „Guglu” se pojavilo preko 600.000 sajtova sa nazivom pesme i imenom izvođača koga trenutno publika može gledati na „Farmi” televizije „Pink”.
„Kuća pos’o” Evo, živim u Njujorku gradu živim, radim, a i samo radim refren: Kuća – pos’o, pos’o – kuća kuća – pos’o, pos’o – kuća eto, šta znam – ništa ne znam a đe da znam Kuća – pos’o, pos’o – kuća kuća – pos’o, pos’o – kuća eto, šta znam...
Šta je doprinelo svetskoj popularnosti Ekremovog hita prvenca najbolje govore komentari na sajtovima: „Ima istine u tekstu, to su pusti snovi o Americi i zlatnom Zapadu” ... „Zvezdu su od njega napravili ljudi koji mu se smeju, a on je očigledno prost i neiskvaren da bi to ukapirao. Mislim da je Ekrem običan, vredan, dobar čovek i bilo bi mi milo da uspe da zaradi ovako koju paru, što bi nam to smetalo kad nam ne smeta da polusvet sa estrade, lošiji ljudi od njega, koji takođe ne znaju da pjevaju zgrću milione”… „Danas pričam sa devojkom iz Slovenije i pitam je da li zna za Ekrema Jevrića. Ona kaže, naravno, i počne da peva „kuća pos’o, pos’o kuća” i kaže Ekrem nas je opet ujedinio, sve Jugoslovene”.
..................... |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Što banalnije, to slušanije Pet Okt 01, 2010 11:32 pm | |
| Šta se sve peva Na popularnim sajtovima koji se bave turbo-folkom kruži i lista „najjačih stihova”:
Lažeš kao pas, gledaš me ko zver, stvarno nije fer. Sve, sve, sve ćeš da mi daš, al’ ja neću s tobom jer si mafijaš. Daj, zagrli me, daj, daj, daj, vodoravno a i uspravno. Skočiću sa sedmoga sprata, rodila mi žena, a ja nisam tata. Vetar duva, kiša sipi, a pod nama krevet škripi. Zbog nje su me zvali papak, ja to nisam znao. Je l’ te peku u daljini moje suze na haljini? Moj se dragi u autu voza, a ja jadna u šumi kod koza! Kažu nismo par, zato što si podstanar. Uz malu peć i radio svašta sam joj radio. Što na kafu zoveš mene kada nemaš samlevene! Šta će meni venčanje i žena, kad sa tuđom živim bez problema. Moja mala nema prednjih zubi, kad me ljubi jezikom me ubi! Nećeš čak ni pasulj da mi skuvaš, a kamoli decu da mi čuvaš. Da dogovor kuću gradi reko je neko, s tobom kako stvari stoje temelj je daleko...
Skini, skini košulju, al’ nemoj brushalter, ostavi bar nešto mala, da pocepa panter. O, otpala ti ruka, ako drugu takneš oko struka! Otišo si, e pa nek si, nisi bio bogzna kako seksi! Nisam zgodan, al’ sam neophodan, ko me proba želi me do groba. Mala moja na vrh sela moga, ti živiš u oblacima, ja živim u opancima. Pevaljka sam od glave do pete, oko mene sve valute lete. Sutra kada prođe što je noći milo, ti ne pričaj drugovima šta je sinoć bilo! |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Što banalnije, to slušanije | |
| |
| | | | Što banalnije, to slušanije | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |