Postoje dva dana u svakoj sedmici zbog kojih se nikada ne trebamo brinuti, dva dana koja bi trebala biti oslobođena od svih strahova i slutnji.
Jedan od ovih dana je JUČE; dan sa svim svojim greškama i brigama, sa svojim slabostima i zabludama, sa svojim bolom i patnjom.
JUČE je zauvijek prošlo bez naše kontrole.
Ni sav novac svijeta ne može vratiti natrag ono naše JUČE.
Ne možemo vratiti ni jedno djelo koje smo počinili;
ne možemo izbrisati ni jednu riječ koju smo rekli.
JUČE je zauvijek otišlo u nepovrat.
Drugi dan zbog kojeg se nikada ne trebamo brinuti je SUTRA; dan sa svim svojim mogućim nesrećama, problemima, sa svojim grandioznim obećanjima i razočaravajućim rezultatima.
SUTRA je isto kao i JUČE, van naše kontrole.
Sutrašnje sunce će ponovo izaći,
ili u sjaju ili iza maske oblaka, ali će izaći.
No sve dok ne izađe, mi nemamo udjela u nadolazećem SUTRA, jer ono tek treba da se rodi.
To nam ostavlja još samo jedan dan, DANAS.
Svaki čovjek može izaći na kraj sa svojim danom.
Ali ono što nas lomi su ustvari te dvije užasne vječnosti: JUČE i SUTRA.
Jer nije današnje iskustvo ono što nas brine,
već kajanje i gorčina zbog nečega što se desilo JUČE i strepnja pred onim što se može desiti SUTRA.
I zato - živimo punim plućima, ali neka to bude DAN PO DAN.