UZGOJ RUZA

Brojne bolesti i štetnici ruža
Zaštita bilja: Ruže


Ruža je kao malo koja vrsta ukrasnog bilja napadana tako velikim brojem štetnih organizama da mnogi vlasnici koji ih posade ako ne planiraju mjere zaštite već krajem kolovoza često budu razočarani njihovim izgledom. Od početka mjeseca svibnja potrebno je barem dvaput mjesečno provoditi mjere zaštite protiv različitih uzročnika bolesti (crna pjegavost, pepelnica, hrđa, plamenjača, siva plijesan), grinja (crveni pauk) i štetnih kukaca (lisne i štitaste uši, ružine osice i drugi). Ovisno o načinu i regiji uzgoja ruža (na otvorenom ili zaštićenom prostoru, kontinentalno ili mediteransko područje) pojava štetnih organizama ruža njihova je vrlo različita. Biljne su bolesti ruža značajno štetnije od štetnih organizama životinjskog podrijetla, a godišnji meteorološki uvjeti najviše utječu na njihovu pojavu.

Tijekom vlažnijih godina najvažnije štete na ružama uzrokuje zvjezdasta plijesan lišća (Marsonina rosae). Jednom kad se pojavi, teško se suzbija, a još teže iskorjenjuje. Kod uzgoja ruža na otvorenom ova je bolest često prisutna, dok u zaštićenim prostorima predstavlja mali problem. Zvjezdasta pjegavost se lako prepoznaje jer na gornjoj strani lišća nastaju crne ili tamnosmeđe okruglaste pjege promjera 2-12 mm. Neravnog su ruba što im daje zvjezdasti izgled, a najprije je napadnuto donje lišće ruža. Ako su pjege manje, najčešće ih je puno na zaraženom lišću, dok su velike pjege promjera barem 1 cm malobrojne. Uzročnik bolesti luči plinovit biljni hormon starenja (etilen), pa zato napadnuto lišće žuti i otpada.
Gljivica prezimi na zaraženim biljnim organima, a za sam su početak i širenje nephodne oborine koje uvjetuju vlaženje lišća najmanje 7-12 sati, uz optimalne temperature 19-20°C (uvjeti za zarazu). Ukoliko se ne provode nikakve mjere kemijske zaštite, prijevremena defolijacija i regeneracija lišća može oslabiti ruže do te mjere da su bitno osjetljivije na zimska smrzavanja, uz manju cvatnju naredne godine.

Samo jedno tretiranje ne rješava problem zvjezdaste pjegavosti ruža. Broj i razmak između pojedinih aplikacija navedenim pripravcima određuju količina i raspored oborina, odnosno osjetljivost ruža i potencijal (pojava) bolesti.
U vrlo povoljnim uvjetima za razvoj bolesti zaštita je potrebna svakih 10-14 dana. Donedavno je najučinkovitija bila primjena jednog površinskog organskog fungicida iz skupine ditiokarbamata (npr. dopuštenje u našoj zemlji ima propineb), a često se još koriste mankozeb i metiram) + jedan sustavni pripravaka iz IBE skupine (u našoj zemlji dopuštenje imaju bitertanol, miklobutanil, fenarimol i triforin, a često se koristi još tebukonazol i penkonazol).
U novije su vrijeme na zvjezdastu plijesan (ali također na pepelnicu, hrđu i plamenjaču) vrlo djelotvorne djelatne tvari iz skupine strobilurina (azoksistrobin, krezoksim-metil, trifloksistrobin, piraklostrobin). Na tržištu dolaze pojedinačno ili kombinaciji s drugim djelatnim tvarima, a moguće ih je miješati s površinskim ditiokarbamatima, odnosno ako se već pojavljuju znakovi bolesti s nekim pripravkom iz IBE-skupine.
Pepelnica ruže (Sphaerotheca pannosa var. rosae) najčešća je bolest ruža, dominantna u mediteranskom uzgojnom području, odnosno u suhim i toplim razdobljima s povišenom vlagom zraka. Jednako se javlja pri uzgoju ruža u zaštićenom i otvorenom prostoru. Raspoznaje se po razvoju sivo-bijele prevlake na gornjoj strani lišća. Bolest se vrlo brzo proširi za dana s temperaturama višim od 25°C, uz relativnu vlažnost 40-70 %. U tom slučaju dolazi do uvijanja i sušenja lišća, a pepelnica može napasti peteljku lista, izboj ili cvijet ruže (lapove i latice).

Kod sorata s crvenim laticama lakše se uočava rahla pepeljaste prevlaka eliptična oblika nego na hibridima s bijelim cvjetovima. Pri suzbijanju koristiti pripravke.
Hrđa (Phragmidium mucronatum) kod nekih sorata ruža može uzrokovati defolijaciju ili potpun gubitak lišća. Simptomi su uglavnom vidljivi na lišće, makar mogu biti napadnuti i drugi zeleni dijelovi ruža. Obično u rano proljeće s donje strane lišće nastaju malo uzdignuta mjesta narančaste boje (sorusi), dok se na licu zaraženog tkiva pojavljuju žućkaste ili smeđe pjege. Prema kraju vegetacije narančasti sorusi postaju gotovo crni, odnosno nastaje zimska forma bolesti priprema na prezimljenje (teliospore). Uz dovoljno vlage (vlaženje osjetljivog tkiva barem 4 sata) optimalna temperatura za razvoj hrđe je 18-21ºC. Neki pripravci djelotvorni na pepelnicu i zvjezdastu plijesan uspješno suzbijaju i hrđe. Pri suzbijanju koristiti pripravke.

Siva plijesan (Botrytis cinerea) je općeraširena bolest koja se jačim intenzitetom javlja u vlažnijim i hladnijim godinama i zaštićenim sustavima uzgoja u kojima se duže zadržava vlaga. Simptomi se uglavnom javljaju na cvjetovima u obliku plijesni s tipičnom prevlakom sive boje. Usmjereno se suzbija samo u tržnoj proizvodnji ruža. Suzbija se primjenom specifičnih botriticida, a u okućnicama je najbolje ranije bilo koristiti kombinaciju tebukonazola & diklofluanida (Folicur-E WP 50), odnosno danas na tržištu imamo kombinaciju trifloksistrobina & cimoksanila (Éclair WG).

Plamenjača ruže (Peronospora sparsa) nije česta bolest, ali se ponekad pojavljuje u jačem intenzitetu. Promjene nastaju najčešće na lišću gdje dijelovi lista između glavnih žila zadržavaju zelenu boju, dok ostali dio tkiva poprima različite nijanse žute boje. Nakon nekog vremena lišće otpada. Do razvoja plamenjače ne dolazi kada je relativna vlažnost zraka niža od 85 %, niti kada su temperature ispod 5ºC ili više od 26ºC. Pripravci iz skupine ditiokarbamata (npr. propineb) i strobilurini (azoksistrobin, krezoksim-metil, trifloksistrobin, piraklostrobin) su također djelotvorni na plamenjaču hrđa.

Ružina uš (Macrosiphum rosae) ubraja se među veće vrste lisnih uši. Proširena je svuda, a uzgajivači ruža obično početkom svibnja primjećuju brojne nježne kukce na mladim i nježnim izbojima. Velike su svega 1,6-3,3 mm, svijetlozelene boje s tek naznačenim tamnijim pigmentima na kraju proširenog dijela tijela. Oblici koji se razvijaju iz zimskih jaja nemaju krila i neuobičajeno brzo se množe. Sišu biljne sokove, a višak biljnih šećera izlučuju u obliku slatkaste tekućine koju posjećuju mravi. Time uzrokuju dvojaku štetu: "krađom" biljnih sokova bitno zaustavljaju porast cvjetnih izboja ruža, a lučenjem viška slatkaste tekućine pogoduju razvoju gljivica čađavica, čime umanjuju estetski izgled ruža. Vrsta prezimi kao zimsko jaje na Rosa vrstama, a tijekom lipnja obično se pojavljuju krilati oblici koji se "sele" na različite trave (žitarice, kukuruz). Razvoju i umnažanju ružine uši pogoduju povišene temperature i relativna vlažnost zraka. Ruže valja redovito štititi protiv lisnih uši jer mogu spriječiti ili nagrditi razvoj cvjetnih pupova. Mogu se koristiti sistemični karbamati (npr. Pirimor 25 WG = 0,12%), neonikotinoidi (Confidor ili Magnum ili Boxer ili Rapid 200 SL = 0,04%, Actara 25 WG = 0,03%, Mospilan SP = 0,035%), organofosfati (Actellic 50 EC = 0,1% i dr.) ili sintetski piretroidi (npr. Beta-Baythroid EC = 0,05% i dr.).

Lipanjsko sušenje cvjetnih izboja mogu uzrokovati ružine osice. Ta razliku od brojnih vrsta štetnih osica u voćarstvu (npr. kruškine, šljivine, jabučne) koje se pojavljuju već u travnju, ružine osice počinju letjeti tek mjesec dana kasnije. Ženke odlažu jaja ispod cvjetnog pupa. Leglicom urežu tkivo izboja i odlože 16-20 jaja. Nakon desetak dana razviju se ličinke, koje narastu do 2 cm, odlaze na lišće i izgrizaju ga. Većina insekticida navedenih kod suzbijanja ružine uši daju zaštitu protiv osice.
Napad crvenog pauka (Panonychus ulmi) prepoznaje se po žućkastom lišću i brojnim sitnim, pokretnim, narančasto-crvenim grinjama. Suzbija se uglavnom u tržnoj proizvodnji ruža primjenom akaricida (npr. Acarstin 600 SC, Demitan, Envidor SC) ili istim pripravcima koji istovremeno smanjuju populaciju kalifornijskog tripsa (npr. Vertimec EC).

Iz opisanog je vidljivo da ruže napada veći broj bolesti i štetnika. Važno je prepoznati njihov napad i odabrati dovoljno djelotvorne pripravke te se pridržavati priloženih uputa o primjeni i zaštiti u radu.

Pustinjska ruza je najtuznije bice...Sama je usred pustinje.Nocima trazi toplinu,a ljeti trazi hladnocu.Kad bi ljudi prolazili,a ljeti trazi hladnocu.Kad bi ljudi prolazili,bilo to pjeske,s konjima,devama-ne bi je zamjetili.Jedina crvena biljka usred te pustinje usred tog sugavog pijeska-nitko je nebi zamijetio.Uvijek bi ostala sama trazeci partnera ili...Jos bolje,nekog ko pokusava biti....Njezina bi ljubav ostala zarobljena u njoj,nije je imala s kim podijeliti.Zazelila je da vrijeme brze prolazi,da stigne do tog uzasa....Kad je to zazelila,stvarno joj se to desilo...Vrijeme je brzo prolazilo.Jos se sjeca 9. mj....A sad je vec zima...Hladno joj je,ali mora trpjeti...Kas se mislima vracala u proslost,rastuzila se,i pala je jedna hladna suza.Za njom su krenule jos 2. pa 3.Kad je zadnja pala narasla je jos jedna prekrasna crna ruza.Sjajila je,imala je prekrasna plava,mala zrnca po sebi.Bila je visoka i vitka-bas je sve imala sto je pustinjska ruza htjela.Ali ta ruza nije imala osjecaja,bila je obicna biljka.Svakim danom,pustinjska ruza bi je gledala i divila joj se,ali je ova uvijek bila ista.Jedne je noci ta ruza uvenula,a pustinjska je ruza,opet,ostala sama.Sada je plakala da je svi vide,ljudi bi prolazili i ugledali je.Svejedno nebi marili za nju,cak su i gazili preko nje.Bilo to ljudi il zivotinje.I dosao je taj trenutak i slomila se.Uvenula je...Njezini osjecaji jos lebde u zraku.Sada su ti osjecaji pohranjeni u jednom covjeku i tamo ce ostati dok se to isto ne desi i tom covjeku,a onda opet,mozda nastane
Pustinjska Ruza...
Simpaticna prica

I žena i muškaraca. Svet je hvala bogu šarolik i uvek izazovan! Svako ima pravo da izabere svoj put, makar ga mnogo ili malo platio. A svaki se plaća...to je jasno!

E, ovo je iz moje baste...nekadasnje...