ODNOSI MEDJU POLOVIMA

LJUBAV NA PRVI POGLED - FRUSTRACIJA NA DRUGI

Suština ljubavi

U psihički zrelog čovjeka stapaju se potrebe da voli i bude voljen u jedinstvenu cjelinu. Bitan sadržaj ljubavi je povjerenje među ljudima koji se vole. Uzajamno povjerenje omogućava im da se jedno drugom potpuno otvore: da iznose svoje misli, skrivene želje, pokažu osjećanja, vrline i slabosti, povjere sve svoje radosti i razočaranja, uspjehe i neuspjehe, sve svoje doživljaje, zamisli i dileme. Istinska ljubav ne može postojati ako odnos prema voljenoj osobi ne sadrži i poštovanje tog čovjeka. Poštovanje je priznanje čovjekove ličnosti, ljudske individualnosti i različitosti, u vidu obzirnosti prema voljenoj osobi, suzdržavanja od: potcijenjivanja njenih sposobnosti, ismijavanja njenih shvatanja, prišivanja pogrdnih imena "voljenoj osobi" i od bilo kakvih drugih oblika agresivnosti prema njoj. Na poštovanje voljenog bića direktno se nadovezuje zauzimanje ravnopravnog stava prema njemu. Ako nekoga smatramo manje vrijednim od sebe, ne možemo ga u pravom smislu ni voljeti. Voljenu osobu ne smatramo ni u čemu svojim "vlasništvom", dakle objektom umjesto subjektom ljubavne stvarnosti. Predmet se, sam po sebi, ne može poštovati a tako ni istinski voljeti. Polna ljubav - prava i potpuna - nužno nosi u sebi i odanost voljenoj osobi. Kad nekoga zaista volimo i kad nam je ljubav uzvraćena, kad nas i emocionalno i seksualno potpuno ispunjava i zadovoljava, onda se ne moramo posebno prisiljavati da bismo ostali polno vjerni. Onda to nismo zbog nekih moralnih načela ili zato što smatamo da nam je to dužnost, nego vjernost partneru doživljavamo kao vlastitu potrebu, nešto što sami želimo i što nam niko ne mora nametati. Dok je ljubav altruistična, usmjerena na ličnost drugog čovjeka i spremna na poklanjanje sebe, nagon je egocentričan, usmjeren isključivo na vlastito zadovoljenje, pun prohtijeva i spremnosti jedino da uzima. Ljubav je strpljiva, nenametljiva i obzirna; nagon je nestrpljiv, agresivan, sebično bezobziran stoga je svako nametljivo ili čak nasilno zahtijevanje polnog odnosa izraz nagona, ali ne i polne ljubavi.

Za ljubav je karakteristično da je postojana i individualna, veže se uz određenu osobu i ostaje joj vjerna. Naprotiv, nagon je hirovit i trenutan, određenom osobom lako se zasiti, pa se prebacuje na drugog čovjeka ili se u isto vrijeme usmjerava na više "žrtvi". To je zato što nagon obuhvata samo polne karakteristike ličnosti, a ljubav sve njene osobine. Nagon ne može ostati vjeran, jer se usmjerava samo na nečiju libidnost koja je mnogo manje individualna: jednaka ili vrlo slična seksualna svojstva ima mnogo ljudi na svijetu, dok se ljubav povezuje sa kompletnom ličnošću pojedinca, njegovom individualnošću koja je zapravo jedinstvena, te joj ostaje vjerna. Prirodni, sastavni dio polne ljubavi jeste i želja da čovjek s voljenom osobom u prisnom tijelesnom dodiru zadovoljava svoj polni nagon. To je njezina pasivna komponenta koja je uvijek prisutna.
Aktivna komponenta ljubavi odražava se u potrebi čovjeka da zadovolji polni nagon i voljene osobe. U nečijem ponašanju to je mjerilo da li se tu uopšte radi o ljubavi jer želja za zadovoljavanjem samo vlastitog seksualnog nagona nije dokaz nečije ljubavi prema osobi koju polno želi. "Isprva su bila tri ljudska roda, ne kao sada samo dva, tj. muški i ženski, nego je bio još i treći koji je pripadao i jednom i drugom rodu ..." Ti prvobitni ljudi bili su, po toj priči, vrlo snažni. Bogovi se uplašiše njihove snage pa ih podijeliše na pola. "... I otuda svaki uvek traži drugo znamenje koje mu pripada", kaže Aristofan u Platonovoj "Gozbi" jer : "žudnja za celinom i lovu na nju ime je lj u b a v."

Polni odnosi bez ljubavi

Ima mnogo razloga zašto neko stupa u polni odnos bez ljubavi. To npr. čine mladići i djevojke koji su odrasli u sredini u kojoj nisu vidjeli ljubavi među polovima niti su osjetili ljubav te sredine prema sebi. Takvi ljudi često ostaju seksualno primitivni, tj. siromašni emocijama u iskazivanju svoje polnosti, sirovi u polnom ponašanju. Oni ne poznaju ljubavi, pa je ne traže niti je znaju dati, iako u dubini duše ipak čeznu za njom. Drugi razlog je zatrovanost nekih mladih ljudi patrijarhalnim shvatanjima odnosa polova. Tako muškarci često misle da prema djevojci i ne smiju pokazati osjećanja ako žele sačuvati muški ugled, odnosno da moraju što prije djevojku posjedovati kako bi dokazali svoju muškost. U istom duhu odgojene djevojke smatraju da moraju prihvatiti takvo ponašanje svojih partnera i pomiriti se sa podređenošću svoje ženskosti i njenim iskorištavanjem od strane "voljenog" mladića. Još jedan uzrok polnih odnosa bez ljubavi jest neurotičnost nekih djevojaka i mladića. Jak osjećaj manje vrijednosti i nesigurnost u sebe podstiču neke ljude da potraže mogućnost potvrđivanja sebe i svoje vrijednosti u nečemu u šta ne moraju uložiti puno napora i upornosti. Neurotici su često i erotofobi (grč. eros - ljubav, fobia - strah), plaše se ljubavi jer joj se ne osjećaju doraslima. Stvarna seksualna revolucija - dakle odbacivanje svega preživjelog, bolesnog i nakaradnog u odnosu polova - ne sastoji se u tome da mladi ljudi bez mnogo ustručavanja stupaju u seksualne odnose. To su oni u većoj ili manjoj mjeri uvijek radili.

Prava seksualna revolucija sastojala bi se u tome da iz odnosa polova uklonimo sve ono što je u njemu neprirodno, bolesno i štetno po čovjeka. Morali bismo ljubav učiniti nužnim sadržajem svake prisne veze između muškarca i žene. Polni odnosi bez ljubavi povlače sa sobom određene posljedice koje čovjeka oštećuju, jer djeluju negativno. Prva posljedica polnih odnosa bez ljubavi jest seksualni promiskuitet (lat. promiscuus - izmiješan). Tako zovemo polni život u kojem pojedinac često mijenja seksualnog partnera, stupajući sa njim samo u vrlo površnu, kratkotrajnu polnu vezu, ne unoseći u nju nikakve osjećaje. Seksualni promiskuitet oštećuje čovjeka jer mu ne dopušta da u polnom životu nađe sve ono što od njega očekuje. Svaki čovjek, i primitivni i patrijarhalni, i neurotični i "savremeni", teži za emotivnim doživljajem prisnog dodira s drugom polovinom, bez obzira što to često ili uopšte nikako ne želi priznati jer "ljubav ne postoji". Zato je razočaran i nezadovoljan samim sobom što ga još više čini razdražljivim, nesnošljivim i agresivnim prema drugim ljudima. To je neurotična projekcija agresivnosti prema sebi na svoju okolinu. Patrijarhalan muškarac se guši u seksualnom promiskuitetu jer je to tobože dokaz njegove velike muškosti, vještine zavođenja i njegovih "muških" prava. On se boji da bi ga "ljepša polovina", pri njegovom apsolutnom emocionalnom predavanju, mogla "pročitati", uočiti slabe tačke i na kraju raniti pravo u njegovu ahilovu petu ili da bi ga mogla "držati u šaci", zarobiti osjećanjima, opteretiti ga obavezama. Zato ne dopušta da se ijedna njegova veza učvrsti, tačnije da se obogati ljubavlju. Poseban oblik seksualnog promiskuiteta jest prostitucija. Prostituisana osoba pristupa polnom odnosu isključivo iz materijalne koristi, uz naplatu, a bez ikakve nagonske želje ili osjećajne potrebe za partnerom. Ona prodaje svoje seksualne usluge a to kupuje, odnosno prostituisanu osobu iskorištava, čovjek koji je sklon krajnjim oblicima seksualnog promiskuiteta. Prostitucija je socijalni i psihološko-pedagoški problem. Njezina je pojava uvijek u vezi sa životnim standardom, društvenim odnosima i s moralom određene zajednice. Uslijed dužeg bavljenja ovim poslom, odnosno prodaje svog tijela, prostituisana žena sve više propada i fizički i psihički. Seks sa muškarcem zapravo joj se gadi, ona prezire muškarce, a polnost gubi za nju životnu vrijednost. Zato je prostitutka sa svojom mušterijom seksualno izuzetno hladna. Kad je muškarac uvjeren u njenu strastvenost, obmanut je vještinom njezine glume, što je sastavni dio tog zanata. U kupljenim seksualnim odnosima, muškarac može odmah imati sve što želi. Naprotiv, u normalnom polnom životu mora osvajati, često biti suzdržan i obziran. U odnosu sa prostitutkom muškarac je sebičan, na njeno zadovoljstvo se tu ne misli. Zato se takav muškarac teško navikne da u normalnoj polnoj vezi uzima u obzir i svoju partnerku i da se prilagođava i njenim potrebama. Prostitucija privikava muškarca na seksualni promiskuitet, pa mu je kasnije teško ostati vjeran jednoj ženi. On gubi osjećaj odgovornosti prema ženi. Zbog svega toga prostitucija otežava stvaranje zdravih bračnih zajednica jer koči psihoseksualno dozrijevanje muškarca. Veza sa prostitucijom uvijek je znak muškarčeve seksualne primitivnosti koja se svodi samo na neobuzdano iživljavanje nagonskih potreba. Prostitutkama obično odlaze sadistički i mazohistički nastrojeni ljudi koji se uzbuđuju tako što svojoj partnerki nanose bol ili je nastoje, u toku seksa, sami osjetiti. To čine i oni koji kupovanjem ženskog tijela nastoje sebi osigurati mogućnost da se iživljavaju na nastran način. Za prostitutkama posežu i muškarci koji se u svojoj polnoj ulozi osjećaju nesigurno. Kad su nesposobni osvojiti sebi ravnu ženu, kad se ne usuđuju pristupiti ženi na normalan način, kad nemaju strpljenja za razvijanje emocionalne veze sa ženom ili ne žele preuzeti nikakvu obavezu, onda bježe tamo gdje je za seks dovoljan samo novac. U ženi ne postoji urođena želja da se daje slučajnom prolazniku, a najmanje da to čini za novac. Naprotiv, žena više nego muškarac traži u polnoj vezi osjećajnost, ljubav i vjernost. Prostitucija je za ženu neprirodan oblik polnog ponašanja koji se kosi sa osnovnim svojstvima ženske psihe. Pokušavalo se dokazati da su prostitutke bića s natprosječno jakim seksualnim nagonom, upravo neka nezasita stvorenja koje zajednica sa jednim muškarcem ne može zadovoljiti!? No tu apsurdnu tvrdnju pobija opštepoznata činjenica da su prostitutke sa svojim mušterijama redovno hladne, a s muškarcem kojem se podaju iz naklonosti nastoje održati trajniju polnu vezu ili svoje polne potrebe zadovoljavaju sa ženskim osobama prema kojima nema emotivno odbojan stav.

IZVORI TEŠKIH ZABLUDA

Patrijarhat

U toku razvoja ljudskog društva, u periodu varvarstva, muškarac je prisvojio sredstva za proizvodnju i uzevši u ljudskom društvu vlast pater familias-a, oca porodice, stvorio patrijarhalno društveno uređenje (grč. pater - otac, arho - vladati). Pritom je i ženu potčinio, uzevši vlast oca nad kćeri, sina nad majkom i sestrom, muža nad ženom i uopšte muškarca nad ženom, na svim životnim područima. Ali vlast neminovno rađa i strah od podanika, od njegove pobune stoga muškarac, bojeći se ženinog revolta, postaje sve okrutniji, sve bezobzirniji prema njoj. Da bi takav postupak opravdao pred samim sobom te da bi i ženu uvjerio kako je sasvim prirodno da mu se pokorava, izmislio je ženinu tobožnju biološku, psihičku i društvenu manju vrijednost u odnosu na muškarca. Osnovna postavka patrijarhalne seksualne filozofije je tvrdnja da je muškarac ipak vrijednije biće od žene, pa da su mu time i ljudska prava veća. To se odnosi, u prvom redu, na intimni odnos polova. Patrijarhalnošću zadojen muškarac odbacuje nježnost i osjećajnu toplinu u odnosu polova smatrajući da je grubost karakteristika muškosti, a osjećajnost ženska osobina i kao takva nedostojna muškarca.
Takav muškarac suviše je pun sebe, tačnije suviše nesiguran u svojoj muškoj ulozi da bi se usudio sebi postaviti pitanje u čemu to griješi, kolika je njegova odgovornost u tome što mu "ljepša polovina", npr. u intimnom dodiru s njim, ne doživljava potpuno polno zadovoljstvo. Zato svu odgovornost prebacuje na ženu proglašavajući je seksualno poremećenom, frigidnom i sl.
Muškarac koji živi pod vlašću predrasuda o tobožnjoj većoj vrijednosti muškog pola, očekuje od žene da se u svemu prilagodi njemu i njegovim potrebama, a sebe ne smatra nimalo dužnim da se i on njoj prilagodi. Zato se ni ne trudi da je upozna, shvati, da dokuči u čemu je ona to toliko različita od njega. Tada mu žena doista ostaje čitav život nepoznanica. Odatle potiču tvrdnje nekih muškaraca da je žena ustvari tajanstveno biće, sfinga, nešto u šta je muškarcu nemoguće proniknuti, biće čije reagovanje ne možeš nikada predvidjeti.
S druge strane, žena koja se razvila u istoj takvoj patrijarhalnoj sredini kao i njen partner ne pomaže muškarcu da joj se psihički približi, da se s njom prisnije saživi. Kad joj muškarac ne zna pristupiti kako to njoj odgovara, ona se obično povuče u sebe, u polnom životu postaje pasivna, a partneru o svojim polnim potrebama ništa ne govori, tobože zato što ju je stid, što je neprilično " o takvim stvarima " govoriti. No iza toga se zapravo krije otpor prema muškarcu u kojeg se žena razočarala. Ili pak žena glumi svom partneru zadovoljstvo u toku samog seksualnog čina da bi udovoljila njegovoj sujeti, da spriječi njegovu agresivnost ili da ga zadrži.
No time čini dvostruku grešku: sebi onemogućava stvarno doživljavanje orgazma u polnom odnosu, a svog partnera obmanjuje i tako mu oduzima motivaciju da pokuša nešto promijeniti da bi postao uspješniji ljubavnik.

Patrijarhalni muškarci često se ne smatraju dužnima da misle na mogućnost da njihova partnerka, u toku odnosa, zanese. Oni brigu oko spriječavanja neželjene trudnoće potpuno prepuštaju ženi kao da ih se to uopšte ne tiče. Ili se žestoko protive da žena upotrijebi neko pouzdano kontraceptivno sredstvo, tobože iz obzira, "da ne strada njeno zdravlje", a ustvari zbog nesigurnosti u svoju muškost, odnosno straha da bi ga žena mogla napustiti i sebi pronaći boljeg ljubavnika ukoliko se oslobodi straha od neželjenog zanošenja. A njihove partnerke su obično toliko slabe ličnosti i toliki mazohisti, da se radije podvrgavaju pobačajima i time zaista oštećuju svoje zdravlje, umjesto da se odupru muškarčevoj samovolji i sebi izbore ravnopravan položaj u ljubavnoj vezi ili braku.
Muškarac s patrijarhalnim nadzorima zahtijeva da djevojka uđe u brak nevina, tj. s nedirnutim djevičnjakom (himenom). Motiv tog zahtijeva obično je dvojak. S jedne strane, patrijarhalni muškarac ženu s kojom je stupio u brak doživljava kao svoje vlasništvo. A sve ono što preuzima u svoj posjed - od cipele do kuće, od krave do automobila - želi dobiti neoštećeno. Zato mu je od velikog značaja da mu i žena u brak uđe "neoštećena". No jači motiv pozitivnog stava prema ženinom djevičanstvu je svakako strah da bi ga žena mogla porediti sa svojim bivšim partnerima što bi veoma vjerovatno moglo ispasti na njegovu štetu. Tu je i predrasuda da će žena, koja je prije braka navikla mijenjati partnere, to činiti i u braku.
Riječ je dakle o nepoznavanju ženske psihe, o načelnom nepovjerenju u ženu, ali i o nepovjerenju muškarca u vlastitu sposobnost da osvoji i zadrži ženu.
Za patrijarhalnu sredinu tipičan je i tzv. dvostruki seksualni moral. On od žene zahtijeva polnu suzdržanost prije braka i vjernost mužu u braku.
Od muškarca naprotiv ne očekuje ni jedno ni drugo. Zato muškarci koji su odrasli u takvoj sredini smatraju sasvim normalnim, čak i poželjnim, da prije braka, u isto vrijeme, održavaju ljubavnu vezu sa više djevojaka - npr. da imaju jednu stalnu koju "čuvaju" za brak, a uz to da se "zabavljaju" i s drugim djevojkama. U braku takvi muškarci drže, ne samo svojim pravom, već i muškom obavezom, da stupe u vanbračne polne odnose kad god im se za to pruži prilika! Patrijarhalan muž od svoje "voljene" supruge očekuje da sama snosi sav teret brige oko domaćinstva i podizanja djece, bez obzira na to da li je u radnom odnosu ili ne. Uostalom, takve ličnosti obično nerado prihvataju činjenicu da i žena, svojim radom, čini ekonomsi oslonac porodice. Zapravo je riječ o njihovom strahu da bi žena, stekavši drušvenom djelatnošću više samopouzdanja ili veću uspješnost od svog partnera, mogla uskratiti poslušnost despotskom mužu ili čak započeti vezu sa drugim čovjekom i okončati brak u kojem se osjećala eksploatisanom.

"Pa zašto sam te onda oženio?!?", upitao je uvrijeđeno svoju suprugu mladi intelektualac kad mu je ona prigovorila što po zajedničkom povratku s posla on legne i čita novine, čekajući ručak, a ona se rastrgne po kući da priredi jelo, nahrani dijete, prostre sto, a poslije toga da opere suđe, trkne do prodavnice po namirnice dok se njen dragi mužić i dalje - IZLEŽAVA!

Ništa tako trajno i tako uporno ne obuzima ljudsku misao već hiljade godina kao razne, jos neobjašnjene a možda i neshvatljive, pojave polne ljubavi. One su prisutne u narodnim pjesmama, pripovijetkama i dosjetkama, u epskom i lirskom pjesništvu, muzici, u likovnom izražavanju čovjeka, jednom rječju: u svim razdobljima kulturnog razvoja čovječanstva. Odakle potiče ta stalna potreba čovjeka da uvijek iznova, u novim oblicima i na nov način, diskutuje o tom prastarom sadržaju ljudskog života? Vjerovatno odatle što je nepresušna potreba za ljubavlju neodvojiva od opstanka čovjeka kao ljudskog bića. Ona se pojavila u onom trenutku kad je čovjek u svom psihičkom razvoju dostigao određeni nivo emocionalnosti. Otada je ona sastavni dio njegovih psihičkih potreba. Pripadnost jednom od polova duboko prožima svako ljudsko biće. Ona je prisutna u svakom djeliću njegova tijela, duboko urezana u svakom njegovom tkivu, u svakoj njegovoj stanici. Ona se upliće u svaku psihičku funkciju čovjeka, u svaku njegovu emocionalnu reakciju, u svaki oblik njegovog ponašanja. Zato se pol pojedinca manifestuje s jedne strane u njegovoj spoljašnjosti, u izgledu i građi njegovog tijela, pa kažemo da svako nosi na sebi oznake muskog ili ženskog pola. S druge strane pol se očituje u fizičkim i psihičkim funkcijama. One imaju osobine po kojima ih svrstavamo među ženske ili muške funkcije ili kažemo da nose karakteristike ovog ili onog pola ....

* * *

Sa polnom ljubavlju se događa isto što i sa svim ostalim ljudskim potrebama: ona nikad nije zadovoljena do kraja, potpuno i konačno. Uvijek nas podstiče na unošenje novih, bogatijih i što potpunijih sadržaja. To je isto kao što čovjek nikada nije u potpunosti zadovoljan svojim životnim standardom, tehničkim dostignućima, nivoom obrazovanja ili pozicijom u društvu. Kao što na svim životnim područjima neprestano tražimo nove, kompletnije sadržaje, savremena rješenja i idealnije puteve ka neostvarenom cilju, tako to činimo i među polovima, na području ljubavi. Zato nam njena tematika ne prestaje biti zanimljiva ...

* * *

Prostor ljubavi je planetarno inficiran silama manipulacije.Dokaz za to su svi oni silni razvodi i neverstva i svakodnevni konflikti medju ljubavnim partnerima.Ljudi se otimaju za tudju ljubavi. Vecina izgleda nikada i ne odrastu. U zrelim godinama se ponasaju zavisnicki od svoga partnera kao sto su bebe zavisne od majke i njene dojke. Tudjom
ljubavlju nastojimo popuniti uzasavajucu prazninu svoga ega. Neki to rade vrlo uspesno,
a drugi manje. Ima i onih koji hronicno trpe nedostatak satisfakcije da su pozeljni ili voljeni i zbog toga su vrlo nesrecni. A resenje je vrlo jednostavno. Volite neprofitabilno.
Samo volite, bez ocekivanja da vam se vrati istom merom. Bice je perpetuum mobile, neprekidno pokretanje. To znaci da ima u sebi vecni motor koji se nikad ne moze isprazniti ili pohabati. Gorivo koje ga pokrece je ljubav.Ima ga u izobilju, ali mi to ne znamo. Zaboravili smo. A imamo tu snagu. Kazu da je tibetanski svetac Milarepa sam, po naredjenju tri puta gradio i rusio i cetvrti put konacno sagradio kamenu kucu na jednom brdu vukuci kamene blokove iz udaljenog kamenoloma. Ta kuca je i dan danas spomenik velikoj ljubavi jednog coveka i sveca. Jeste da njie bila ljubav prema nekoj zeni, ali je bila neiscrpna ljubav, prema zivotu i Bogu. Majka koja podize golim rukama auto koji joj je pregazio dete je drugi primer te neiscrpne ljubavi. Da li uopste treba dokazivati da je ljubav neiscrpna? Kad je crpimo iz drugih, na silu, ona se brzo isprazni.
Kad je crpimo iz sebe, za druge, ljubav nema kraja, ali ako je prosimo od drugih, brzo potrosimo svoju ljubav.
Herman Hes to lepo rece u svojoj pesmi....ZAVODNIK:


Pred mnogim sam vratima cekao
i na mnoga uha sapnuo svoju pesmu.
Htedoh da zavedem mnoge lepe zene...
i uvek kad su se jedna usta predavala,
kad je zedj bila ugasena, jedna blazena
iluzija u grob je odlazila.
Ostaio bi samo telo u prevarenoj ruci.
Poljubci koje strasno moljah,
duge noci koje groznicavo iscekivah,
na kraju behu moji-kao zgazen cvet,
bez mirisa, nestala bi lepota.
Iz mnogih postelja ustajao sam tuzan
kad od zudnje je postajala navika.
Bezuci od uzitka trazio sam san,
opet novu zelju i svoju samocu!
Taj uzitak moje je prokletstvo
jer srecnim me ne cini,
jer svaki san o njoj stvarnost unistava!
Oklevajuci, ruku ka novom cvetu pruzam,
da navom uhu svoju pesmu sapucem...
Brani se, lepotice moja,zakopcaj haljinu svoju!
Opcini me, muci me.Nikad ne reci Da!

Ljubav, seks i laži




U mnogim velikim romanima, filmovima, operama i kazališnim predstavama opisane su priče o ljudima koje tražeći ljubav svojega života često dobro započnu, ali završe tragično ili jadno, obično onda kada kontroliranje, posjedovanje, laganje, ljubomora, kritiziranje ili sažaljenje počnu dominirati ljubavnim i seksualnim odnosom. Kontrola partnera, prisila, laganje, nevjera, duševni poremećaji, samoubojstva i ubojstva nerijetko su povezani s ljubavnim i seksualnim vezama koje se urušavaju.

U svijesti većine tzv. normalnih ljudi zadovoljavajući seksualni i ljubavni odnosi idu ruku pod ruku. Međutim, mnogi kada ulaze u brak i daju obećanje o vjernosti za cijeli život i ne slute kako će to biti teško. Održati brak ili vezu znači održati seks i ljubav. Hormoni nas približavaju jedno drugome, ali ne mogu vječno održavati našu vezu. Ljubav koja traje od životne je važnosti za svakoga od nas. Nažalost, čak i ono što vjerujemo da je ljubav našega života često se rasprši kao mjehur od sapunice. Tada mnogi postavljaju pitanje je li to bila prava ili lažna ljubav. LAko je JUBAV PRAVA MOZE LI TEK TAKO NESTATI ?

Postoje li lažne (neiskrene)i prave (iskrene) ljubavi?

Na pitanje što je najvažnije u životu, mnogi će odgovoriti prava i iskrena ljubav. Na pitanje što je to prava ljubav, dobit ćemo mnogo različitih odgovora koji odražavaju raznovrsne predodžbe i vjerovanja o ljubavi. A upravo ta vjerovanja često određuju hoće li netko biti uspješan ili neuspješan, sretan ili nesretan u ljubavi, hoće li lagati i varati i biti prevaren u ljubavnom odnosu.

Iskrivljena i disfunkcionalna vjerovanja mnogima upropaste život u traženju prave ljubavi. Prava ljubav je potpuna iskrenost, prava ljubav je potpuno razumijevanje i prihvaćanje, može se voljeti samo jedna osoba, prava ljubav je potpuna ravnopravnost, što je veća ljubav veća je i ljubomora, niza pravu ljubav nije nužan seks, u pravoj se ljubavi žrtvuje sve drugo, kad je ljubav prava seks je uvijek fantastičan - neke su disfunkcionalne predstave o ljubavi koje dovode do laganja i propadanja neke veze. Kada za nekoga prava ljubav znači potpuno duhovno stapanje s partnerom, tada ta osoba očekuje apsolutnu iskrenost, misli da ima pravo znati sve o čemu partner razmišlja, mašta ili što mu se događa. Za takvu osobu potpuna iskrenost znači pravu ljubav, a nedostatak iskrenosti znači nedostatak ljubavi. Iskrenost je u svakom slučaju bitna sastavnica prave ljubavi, ali apsolutna iskrenost jednostavno nije uvijek moguća i nije najvažnija.
Temeljni razlog zbog kojega netko nešto krije od svojega partnera jest da ga ne povrijedi ili da izbjegne partnerovu negativnu reakciju. Stupanj iskrenosti u nekoj vezi jako ovisi o stupnju tolerancije partnera i njihovoj suosjećajnosti. Zanimljivo je da iskrenost može biti i način maltretiranja partnera kada netko radi ono što je partneru neprihvatljivo, pa mu sve priznaje očekujući razumijevanje, oprost i toleranciju. Čak nije nužno da takva osoba učini nešto konkretno loše, kao primjerice preljub, nego da partneru iskreno ispriča san u kojem je vodila ljubav s njegovim takmacom u nečemu ili šefom, ili pak sa svojim idolom, nekom zvijezdom iz javnog života.

Važno je voditi računa i o tzv. lažnim signalima ljubavi kojima jedna osoba nastoji stvoriti kod druge osobe iluziju da je voli kako bi je iskoristila za neke svoje sebične ciljeve. Privlačnost prema nekoj osobi može biti isključivo seksualne naravi koju ta osoba može krivo prepoznavati kao ljubav. Isto tako treba znati da neke osobe jednostavno imaju smanjenu sposobnost voljenja i vezivanja za drugu osobu zbog čega mogu biti sklonije laganju i nevjeri.

KAKO SE ZALJUBITI

Mislimo da ljubav ne bira, ali ipak postoji vrlo velika mogućnost da predvidimo U ga ćemo se zaljubiti.

Jedna od teorija je da se svaka osoba koju zaželite može zaljubiti u vas. Stara izreka je da ljubav ide kroz želudac, budite ljubazni prema nekome i pridobit ćete ga. Ipak jedni od sigurnijih načina su flert, zavođenje i šarm. Prema onome u kog ste se odlučili zaljubiti ponašajte se kao da se već odavno razumijete. Prilagodite način govora, ponašanje i pokrete prema osobi kao da ste već u vezi i ona će shvatiti poruku. Ponašajte se kao da ste već oboje zaljubljeni, i prije nego što shvatite stvarno će tako i biti. Sve dobro isplanirajte. Isplanirajte susret, razgovarajte o njezinoj najdražoj hrani, glazbi, filmovima, naručite omiljeno piće, ali pazite da se sve ne odvija prebrzo ili presporo, jer će tada sve propasti. Tako je polagano možete odvesti od prvog susreta do ozbiljne veze a da nikada ne shvati da je sve već unaprijed bilo isplanirano. Ipak, i u tome ima opasnosti. Može se dogoditi da na kraju budete s nekim tko zapravo nije za vas, ali vi to ne želite vjerovati, ili da on/ona nije zainteresiran/a za vas.

Jedno od rješenja je govor tijela. Govor tijela su sve geste, pokreti i položaji tijela kojima pokušavamo komunicirati s drugima isto kao i riječima. Znanstvenici i istraživači su otkrili preko milijun znakova i signala. Pri razgovoru samo 35 posto komunikacije ovisi o govornoj komunikaciji, ostalo je neverbalno. Jezik nam služi za razmjenu informacija, a neverbalna komunikacija je izvrstan način izražavanja osjećaja i stavova. Pri tjelesnoj komunikaciji vrlo je bitno paziti u kojoj zemlji i u kojoj kulturi se nalazimo, jer mnogi znakovi su u različitim kulturama vrlo različito shvaćeni. Možete kontrolirati naučene znakove i prilagođavati ih kulturnim razlikama, iako je vrlo teško mijenjati govor tijela. Iskustvo u govoru tijela može vam pomoći da poboljšate seksualni život, ali morate znati znakove muškaraca i žena kojima pokazuju da li vas prihvaćaju ili ne. Društveni ili seksualni uspjeh bit će ako dobijete odgovor na isti način, a i uštedjet ćete vrijeme.

Prosječan muškarac će kad primijeti osobu koja ga privlači stati uspravno, uvući trbuh i napeti mišiće na licu. Vjerojatno će popravljati kravatu, proći rukom kroz kosu i pogledati na sat. Pokazivat će "znakove zainteresiranosti" okrećući se prema izabranici, pogledavajući je i zadržavajući pogled na određenim dijelovima tijela. Ako to propustite dolaze na red "vidljiviji" znakovi. Stavit će ruku na pojas ili na kukove i tako stajati i gledati u vas, ili će sjesti, raširiti noge i tako vas neometano promatrati. Muškarci moraju znati da ako vide izazovno odjevenu ženu da to može značiti da samo prati najnoviju modu i ništa više. Tim saznanjem će si uštedjeti mnogo vremena i truda.

Žene također imaju svoj način zavođenja znakovima. Žene to najčešće koriste da bi bile čašćene pićem ili iz razonode, rijetko je u pitanju nešto više. Neki od najčešćih znakova su zabacivanje kose s lica, sramežljivi pogledi u kombinaciji s naglim pogledom u pod, poluotvorena usta i vlažne usnice i na kraju zavodljivo ispuhivanje dima cigarete. Ako sve to primijetite znajte da ju zanimate. Novija istraživanja govore da postoji nekoliko znakova koji ukazuju na seksualnu zainteresiranost. Jedan od njih je kad žena prekriži noge u smjeru onoga tko je zanima. To naravno ne mora uvijek imati takvo značenje. Jedan od signala koji se ne može odglumiti je onaj koji se da očima, zato ako želite znati što je istina pogledajte u oči. Još jedan od znakova zavođenja je način šminkanja. Sva kozmetika može biti zavodnička. Da bi se postigao efekt zavodnice potrebno je naglasiti mjesta seksualnog uzbuđenja. Najjednostavnije je da se pogledate u ogledalo kad ste uzbuđeni i da slijedeći put naglasite ta mjesta, po mogućnosti na cijelom tijelu. Taj savjet vrijedi i za muškarce.

Muškarci i žene su se promijenili. Žene su samostalne i imaju mogućnost biranja, a muškarci više nemaju ulogu hranitelja i zaštitnika. Bez obzira na te promjene pripadnicima oba spola još uvijek odgovara ona staromodna nježnost i romantika koja vjerojatno nikad neće ni izaći iz mode. Jedna od novijih promjena je i to da je sve teže pronaći partnera. Ono što je izašlo iz mode su druženja na kojima je bilo moguće upoznavati ljude kroz razgovor. Zamijenili su ih bučni disco klubovi i kafići u kojima odluka mora biti brza, jer prilike za bolje upoznavanje nema. Ipak nije problem samo u okolini, već je i u nama samima. Mnogi od nas imaju ideje i uvjerenja koja su neprovediva u stvarnosti. To je posljedica raznih članaka i emisija u kojima se savjetuje kako naći idealnog partnera i kako se idealan partner ponaša, što je u stvarnosti gotovo nemoguće.

Panika, strah i sustezanje su tri stvari koje najviše prijete vezi. Panika počinje kad pod utjecajem medija i okoline shvatimo da smo s 20 godina stari, a da još nismo počeli živjeti. Nakon što se pomirimo s tom činjenicom, ne želimo započeti nikakvu vezu jer smo informirani da je naša buduća veza već unaprijed osuđena na propast, a tog se bojimo. Ako i uđemo u vezu tada počinje dvoumljenje oko nekih sasvim normalnih stvari u vezi, koje inače radimo u prolaznim avanturama. Jedan od načina pronalaženja partnera i upoznavanje kroz razgovor je preko interneta na tzv. chatu. Ipak, od poznatijih načina su agencije koje posreduju između partnera. Mnogi ljudi koriste se i mnogo jednostavnijim i direktnijim načinom - oglasom. Svi ti načini upoznavanja su prilično rizični jer nikad ne znate tko se krije iza savršenog opisa. Ako ste primijetili nekog privlačnog u svojoj blizini i želite ga osvojiti, sigurno se pitate kako. Šminka vam je savršena, govor tijela usavršen, izvrsno se osjećate, spremni ste, sad možete početi sa flertom. Flert je stvar signala i pažnje, ipak budite oprezni. Nikad se ne upuštajte u flert sa potpunim strancem ako nemate nekog poznatog u blizini. Isto tako i s prijateljima i znancima budite vrlo oprezni jer može doći do nesporazuma i uništenja prijateljstva. Ako ste se odlučili na flert, tada izbjegavajte bučna mjesta i mjesta gdje ima puno ljudi, npr. disco klub ili bučan kafić, iako i tamo možete uspjeti uz malo više truda.

LJUBAV ILI SEKSUALNA ZAVISNOST

Svakom od nas je nešto drugo privlačno, nekima je bitan smisao za humor, drugima ponašanje, ali svima nama je bitan izgled koliko god mi to ne želimo priznati. Moda se mijenja, pa se tako i naš ukus mijenja i prilagođava. Ipak ono što nikada ne izlazi iz mode su bogatstvo, slava i stalež. Međutim nisu samo ponašanje i izgled ključni za zaljubljivanje i seks. Tu su još i feromoni. Feromoni mogu biti vrlo moćni i efektivni. Zbog njih često puta muškarac i žena u vezi u isto vrijeme osjećaju seksualnu želju za partnerom bez obzira na to da li se partner nalazi u blizini ili ne. Ipak, ni feromoni ne mogu baš sve nadoknaditi. Osobna higijena, održavanje tjelesne kondicije i informiranost bitni su činitelji koji se ničime ne mogu zamijeniti. Isto tako nježnost i trud će uvijek biti pozicionirani na vrhu jer to je nešto što ostaje u lijepom sjećanju i uvijek želimo da se ponovi. Grubost nikada nije ugodna, a sigurno rezultira odbojnošću i izbjegavanjem.

Često se pitamo što to znači biti zaljubljen. Slušamo o zaljubljenosti drugih ljudi, čitamo pjesme i romane o sretnim i nesretnim ljubavima, ali da li smo u stanju prepoznati da li smo mi uistinu zaljubljeni? Svaka ljubav je drugačija. U ranoj fazi zaljubljenosti misli nas uvijek vode prema osobi koja nam se sviđa. Neki ljudi u toj fazi mogu postati dosadni sugovornici jer jedino o čemu mogu pričati je osoba u koju su zaljubljeni. Isto tako ljubav može biti i vrlo energična. Zaljubljena osoba je puna energije, sretna, ima osjećaj da je cijeli svijet njezin i da je sve moguće. Ali, ljubav može biti i uzrok usporavanja, zaljubljena osoba se osjeća utučeno, depresivno i nije u mogućnosti da išta učini osim da sjedi i razmišlja o onome koga voli. Ljubav može zatočiti osobu u maštanje i biti bijeg iz realnog svijeta, ili može biti inspiracija i stvoriti novo značenje i svrhu realnosti. Bilo skrivena ili javna ljubav, ona navodi muškarce i žene da stvaraju, grade, rade stvari za koje nikad nisu ni sanjali da mogu - od osobnih uspjeha do javnih priznanja. Ali postoji i tamnija strana ljubavi koja je mnoge otjerala u smrt, očaj, depresiju i tugu.

Kada se jednom nađete u jednom od tih stanja, uvijek postoji sitna sumnja da li je to ljubav ili samo seksualna privlačnost. Postoje tri faze ljubavi; zaljubljivanje, zaljubljenost i ljubav. Zaljubljivanje je kada su svi osjećaji izmiješani i kada su nam misli okupirane samo jednom osobom. Zaljubljeni ste kada osjećate da je osoba samo vaša i kada ste uvjereni da nećete preživjeti ako je izgubite. Ljubav je zadnja faza u kojoj znate sve partnerove strahove i vrline, kada mu opraštate sve pronalazeći zadovoljavajuća objašnjenja. Zaljubljivanje može trajati nekoliko tjedana ili mjeseci, zaljubljenost može trajati još nekoliko godina ali prava ljubav je ono što vezu čini trajnom.

Prema zapadnjačkoj kulturi muškarci i žene različito doživljavaju ljubav. Muškarci su više orijentirani na seks i često puta više vole izaći sa drugim muškarcima nego sa partnericom. Žene zato žele samo romantiku i nježne trenutke. Vrlo često se takvo ponašanje tumači time da muškarac drugačije doživljava ljubav nego žena, ali vjerojatnije je da je to samo rezultat utjecaja društva koje je stvorilo pravilo po kojem muškarac uvijek mora biti macho.

Ponekad se pitamo zašto smo se zaljubili baš u tu osobu. Ljudi se vrlo često zaljubljuju u osobe koje imaju sličnu prošlost ili neke osobine kao i oni. Takva privlačnost može biti uspješna, ali ponekad i vrlo opasna. Velik je broj muškaraca i žena čiji partneri ih iskorištavaju i s kojima uopće ne izgledaju sretno, ali su opet s njima. Jedan od razloga zašto se žene zaljubljuju u pogrešnog muškarca je zato što očekuju da će biti uzbudljivo. Što im više stvari partner zabrani to će njima biti uzbudljivije to raditi. Ali seks sa agresivnim partnerom je ipak puno ozbiljniji problem. Ima puno razloga koji utječu na ostanak u vezi sa agresivnim partnerom. Jedan od čestih razloga je nisko mišljenje o samome sebi, stoga vjerujemo da smo kaznu i zlostavljanje zaslužili. Ako smo odrasli u okruženju u kojem su nas uvijek ponižavali i omalovažavali, postoji velika mogućnost da ćemo naći partnera koji će to nastaviti. Isto tako može se desiti da nađemo partnera koji će se ponašati prema nama jednako loše kao što mi mislimo o sebi. Takve veze su gubitak vremena i energije, a što je još važnije mogu biti jako opasne. Ako u takovoj vezi ima djece, postoji velika mogućnost da i ona postanu agresivna i da imaju vrlo nisko samopoštovanje i samopouzdanje. Najbolje je takve veze prekinuti što prije i tako svesti posljedice na minimum.

Postoji i opsesivna ljubav. Opsesivno zaljubljena osoba zaljubljena je u fantaziju koja je smještena u živu osobu. To može biti netko koga viđa u prolazu, a s kim u stvari ima jako malo zajedničkog. To isto tako može biti osoba iz časopisa ili sa televizije. Ako se opsesivno zaljubljene osobe uspiju približiti osobi koja ih interesira vrlo se često razočaraju ili budu odbijeni. Opasna opsesija je kada se izmiješaju stvarnost i mašta. Neki ljudi pribjegavaju tome ako im je veza neuspješna, a ne vide način da je drugačije promjene. Da se riješi takva situacija potrebno je realno sagledati situaciju i pomiriti se sa činjenicom da nitko nije savršen. Prava ljubav je kada možete vidjeti sve vrline i mane i prihvatiti ih kao dio osobe koju volite.

Ipak, ljubav i seks ponekad mogu biti i loši za partnere. Većinom su za dobar osjećaj pri zaljubljenosti i dobar seks odgovorni endorfini, koje proizvodi tijelo kada poraste strast. Ponekad ljudi riskiraju svoje karijere, ugrožavaju brakove i zaboravljaju na humanost upravo radi endorfina o kojem postaju ovisni. Savjetnici i stručnjaci koji pokušavaju izliječiti ljude od takve vrste ovisnosti tvrde da takva ovisnost može biti jako opasna, jer ovisnici nakon nekog vremena ne biraju način kako će zadovoljiti svoju potrebu. Kada se pokušava otkriti seksualna ovisnost bitno je razlikovati pojmove seksualna ovisnosti i ovisan seks. Ovisan seks je kada netko koristi seks da iskaže svoju ljutnju, da se osjeća moćnim i da sakrije osjećaje. Seksualna ovisnost je kada se ljubav i seks uklapaju u oblik ponašanja koji daje osjećaj moći i kontrole. Jedna od pretpostavki zašto nastaje seksualna ovisnost je zlostavljanje u djetinjstvu, bilo ono psihičko, fizičko ili seksualno.

kAD VOLIMO I KAD SMO VOLJENI
Sve što se dešava u našem telu je deo hemije. I kada volimo, i kada smo voljeni. Mada se, kada se govori o ljubavi, pre svega misli na osećanja, ljubav je zamršena igra hormona, neurotransmitera i duboko ukorenjenih refleksa. Naše ponašanje kada smo zaljubljeni određuju geni. Evolucija je programirala da volimo i da budemo voljeni.

Ne kaže se bez razloga da je ljubav slepa. Kada smo zaljubljeni, gase se sve one zone u mozgu koje su zadužene za kritičko rasuđivanje. Stoga i ne čudi što tada nismo u stanju da racionalno razmišljamo, kao da uopšte ne primećujemo mane koje ima osoba do koje nam je stalo. Ništa što bi ta osoba učinila ili rekla ne može da nas iznervira ili da nas razočara. Ne primećujemo da je pepljara puna pikavaca; ne vidimo ništa što bi nam u nekoj drugoj situaciji sigurno privuklo pažnju. Za to neobično stanje u kojem se nalazimo kada smo zaljubljeni, kao što rekosmo, pobrinula se evolucija, da bi se ljudska vrsta neometano nastavila. Kada nam se napokon probude sve uspavane zone u mozgu, kada nam se otvore oči i spoznamo sve mane osobe u koju smo zaljubljeni, beba je najčešće već na putu i suviše je kasno za razmišljanje o tome da voljena osoba i nije baš onako idealna kakvom smo je zamišljali.

Često se dešava da se zaljubljeni ne odvajaju jedno od drugoga i da potpuno zanemaruju ostale aspekte društvenog života iz vremena pre nego što su se sreli. Više ne vode beskrajno duge telefonske razgovore, ređe se odlazi na fudbalske utakmice s društvom iz kraja, ne druže se s kolegama s posla... I za takvo ponašanje zaljubljenih postoji objašnjenje: priroda se pobrinula da dve odrasle, polno zrele osobe, pored seksualne privlačnosti, osete i neodoljivu želju da stalno budu zajedno. Dok smo zaljubljeni, nalazimo se u stanju intenzivne zavisnosti, nalik onoj od droge, i ne osećamo se dobro ako voljena osoba nije pored nas. Zbog tih burnih osećanja često i čujemo da se kaže da je ljubav kao droga.

Naučno je dokazano da što češće vodimo ljubav, to više uživamo u seksu. A kako raste seksualno zadovoljstvo, tako jača i ljubav prema voljenoj osobi. U tom začaranom krugu seksualnog zadovoljstva i ljubavi jačamo svoje zdravlje. Seks razvija inteligenciju, leči migrene, produžava nam život, zateže mišiće, a leči i nesanicu - posle orgazma, naše telo se potpuno opušta i lakše tonemo u miran i zdrav san. U zajedništvu ljubavi i seksa jačamo svoje "ja".

Da li ste se ikada zapitali koliko istine ima u narodnoj izreci: Živi od ljubavi i vazduha? Mnogo, reklo bi se, sudeći po ponašanju zaljubljenih. Kada se najzad nađemo oči u oči s osobom koja nam potpuno odgovara, u našem telu nastaje prava hormonska bura. Tada počinje intenzivno lučenje seksualnog hormona i mi gubimo svaki kontakt sa spoljnim svetom. Niti išta vidimo, niti čujemo, i uopšte ne osećamo glad. U tom trenutku svu pažnju posvećujemo voljenoj osobi i sve dok smo u njenom zagrljaju, ništa nas ne može probuditi iz tog ljubavnog sna.

Koliko dugo može da traje strast u jednoj vezi? Da li se gubi posle prvih nekoliko godina ili ostaje prisutna čak i u toku braka? U svakom slučaju, čini se da je, bar kada je brak u pitanju, ta veza jaka u prve tri godine. I za to se opet pobrinula priroda. Roditelji ostaju zajedno onoliko dugo koliko je potrebno da se beba začne i da stekne minimum samostalnosti. Dok dete ne prohoda i ne progovori, neophodna su mu oba roditelja. Kada istekne trogodišnji period slepe zaljubljenosti i strasne ljubavi, nastupa nešto mirniji period prilagođavanja, razmišljanja, produbljivanja veze. Tada se rađa druga vrsta ljubavi za koju je najvažnije osećanje zajedništva.

Dakle, prirodno stanje jeste biti zaljubljen, prirodno je voleti i biti voljen. Nema nijednog razloga da se odupremo onome što je tako brižljivo uređeno da bismo uživali u životu.

Najcesce pitanje koje muskarci postavljaju kad je rec o sexu-da li je njegov penis dovoljno veliki da zadovolji partnericu? I najcesce sami sebi odgovaraju da sigurno njie
dovoljno veliki, S druge etrane, obdareniji muskarci shvacaju koliko problema sa sobom
donosi ta obdarenost. I bez obzira sto pojedina zena kaze, prosjecan muskarac ce uvijek biti i ostati opsjednut velicinom.
Mozda je tajna u tome sto su zapravo opsjednuti i veliciom zenskih grudiju. Ali istina je da koliko god nekome veliki grudi mogu pruziti vece zadovoljstvo od malih, drugome to nece predstavljati nikakvu razliku. Isto je i kod velicine penisa.
Znanstvena je cinjenica da duzi i siri penis moze prije dovesti zenu do vaginalnog orgazma zbog dublje penetracije, ali s obzirom da je najvaznija erogena zona u zene
( vise nego u muskaraca ) mozak, mnoge druge stvari su mnogo vaznije za zenu od
velicine penisa.
Duzinu predigre, duzinu i kvalitet stimulacije klitorisa i G-tacke su duzine koje su zenama zaista vazne.
Duzina penisa je mnogo vaznija medju muskarcima. Jednako kao sto nijedan musarac
ne moze biti toliko kritican prema zeni kao druga zena,tako svaki muskarac u sebi nosi
urodjenu "ljubomoru" na tudji penis.
Mariah Carey je jednom prilikom izjavila da je muskarceva opsjednutost velicinom penisa
zapravo korijen mrznje "Klu Klux Klanu" jer je opste poznato da pripadnici crne rase imaju
duzi penis od muskaraca bijele rase.
Opsjednutost velicimom vlastitog penisa dovodi muskarce i do manjka samopouzdanja,
posebno ako je njihova partnerica imala spolnih partnera prije njega, a time i od nezadovoljstva u vezi.
Zato, dragi moji, shvatite da je velicina vaseg penisa bitna samo vama i samo vi ste ti
koji ga trebate prihvatiti takvog kakav jest. Seksualno zadovoljstvo vase partnerice
potrazite u vestini seksualnog umijeca, a ne u fizickim velicinama.