Zivot je dar-hraborst je znati ga primiti

.
Postoje mnogi hrabri potezi koje možemo napraviti: popeti se na najstrmiju stijenu, skočiti s najvišeg mosta, otputovati u najgušću džunglu... Nakon svega, i dalje se iz dana u dan može događati da nemamo hrabrosti za sve ono što se događa između stijene, mosta i džungle – za življenje vlastitog života.

Biti hrabar znači smoći snage izaći iz zone sigurnosti ako je ona više nalik zatvoru nego polju osobne slobode. Biti hrabar znači riskirati sram, podsmjeh i ljutnju kako bismo ostali odani svojoj osobnoj istini. Biti hrabar znači pogledati u strah i potražiti u njemu crte vlastitog lica. Biti hrabar znači moći odabrati reći "da" čak i onda kada svi govore i žele čuti samo i jedino "ne".

U kojoj mjeri smo sposobni životu reći: da? Da svojim idejama, da vlastitom nesavršenstvu, da ostvarenju svojih unutarnjih potencijala? To unutarnje da bismo mogli nazvati jedinicom za hrabrost. Hrabrost življenja jedinog vremena i prostora za koji znamo – vlastitog života.

Možemo reći da postoje dvije osnovne vrste hrabrosti: hrabrost prihvaćanja i hrabrost djelovanja. Ponekad je prihvatiti stvarnost onakvom kakva ona jest zaista teško. Jer, uzduž i poprijeko zemaljske kugle, događaju se strašne stvari - ratovi, nepravde, bolesti.

Ali, ma koliko željeli "da svijet bude bolji", on je takav kakav jest i dubina našeg prihvaćanja je u izravnoj vezi sa snagom koju možemo upotrijebiti kako bismo isti taj svijet mijenjali. Hrabrost djelovanja je drugi, aktivni pol hrabrosti prihvaćanja. Nakon što bacimo bistar pogled u i oko sebe, možemo reći – OK, ovako stvari stoje. Prihvaćanje trenutne situacije je u korijenu svake promjene. Jednom kada smo nešto prihvatili, imamo mogućnost izbora – mijenjati ili ne mijenjati.

Ovdje smo kako bismo na neki način izrazili sebe. Ostajući u pasivnosti, neizraženi, neostvareni, zakidamo svijet za ono čime mu svojom individualnošću možemo pridonijeti. Imati hrabrosti pokrenuti se i zakoračiti izvan poznatih definicija samih sebe znači biti odgovoran prema vlastitoj ljudskoj prirodi.

Život je dar - hrabrost je znati ga primiti.

Vrlo su rijetki ljudi koji biraju svoj vlastiti put,spremni da se suoče sa osudama uspavane gomile,spremni da brode na talasima neizvjesnosti...Takvi se žive kroz nepregledan niz davanja životnog soka u zakržljala stabla dobrote i istine,ljubavi i praštanja.
Oni prihvataju da se granaju,listaju,donose plodove i onda kada ne postoji nikakvo tržište za te plodove.
Oni cvjetaju i onda kada cvjetovi ne donose plodove.