Cetiri lica ljubavi

Ljubav je najljepša stvar na svijetu. Nema ljepšeg od osjećaja ljubavi, i to onog uzvraćenog jednakim intenzitetom - tada postaju blijede sve pjesničke figure koje opisuju "uzvišena čuvstva", "srca koja pjevaju u zanosu" i "leptire u trbuhu". Sve što osjećamo jednostavno je neopisivo i neizrecivo!

Zamislite predivnu sliku: dvoje ljudi se vole, zagrljeni šetaju parkom ili se nježno drže za ruke. Ali suprotnost te slike - situacija kad se radi o nesretnoj, neuzvraćenoj ljubavi - sve je samo ne lijepa.

Zašto ne možemo uvijek imati osobu koju volimo?

Da bi lakše i plastičnije objasnili sretne i nesretne ljubavi, poslužit ćemo se teorijom o četiri lica ljubavi. Ovakva podjela analogna je opisu o četiri lica čovjeka, odnosno četiri slike naše osobnosti koje putuju s nama i mijenjaju se ovisno o nama - ili ovisno o osobama s kojima dolazimo u kontakt.

Dakle, postoje četiri lica ljubavi:

1. ljubav kakvu bismo željeli pokazati
2. ljubav kakvu mislimo da pokazujemo
3. ona kakvu stvarno pokazujemo
4. i ljubav kako je doživljava voljena osoba

Zašto smo ova lica nazvali vanjskima? Razlog je taj što ćemo ovdje govoriti o iskazivanju, vanjskim manifestacijama ljubavi, a ne o onom što se događa u nama, dakle o emotivnoj komponenti ljubavi.

A takav smo pristup odabrali s obzirom da prihvaćanje ili neprihvaćanje ponuđene ljubavi na žalost više ovisi o načinu na koji pokažemo ljubav, nego o tome kako osjećamo ljubav.

1. Ljubav kakvu bismo željeli pokazati
Prvo lice ili prva slika je ideal, ono čemu težimo, to je slika koju nastojimo postići. Želimo pokazati nježnu ljubav, želimo da iz svake naše kretnje zrači emotivnost i toplina.
Mijenjamo boju glasa, govorimo mekše, tiše, kad smo s voljenom osobom šapućemo. Ne koristimo vulgarne izraze, prilagođavamo rječnik slici koju želimo stvoriti u očima i ušima osobe koju volimo. Bit ćemo romantičari i pjesnici, vitezovi i princeze.
Ili možda želimo osjećati i pokazati da smo sposobni za strastvenu ljubav? Tada ćemo govoriti energično, iz svake riječi ili geste pokušat ćemo izvući maksimum da bismo pokazali koliko smo strastveni, kakav vulkan se krije u nama i čeka da ga oslobodi onaj ili ona koje smo odabrali.
Prilagodit ćemo način oblačenja, pokrete, govor tijela takvoj slici ljubavi. Bit ćemo gola, sirova strast.



Pogledajte sliku iznad. Ta ruža je metafora naše ljubavi, onakve kakvu želimo iskazati. Crvena ruža je univerzalni simbol ljubavi.

Ruža ima nježne, mirišljave latice. Jedan dodir njenim laticama po pravoj tački na vratu i naježimo se, protrnemo od užitka!
Crvena boja ove ruže je strast: to je boja krvi koju ćemo proliti za voljenu osobu ako je potrebno, takva crvena krv kola našim žilama, ispunjava nam srce.
To je dakle prva slika ljubavi. Tako želimo voljeti.

Naravno, prvo tu postoje naša osobna ograničenja. Nije svejedno da li izgledamo grubo ili nježno, imamo li dubok i hrapav, ili tih i nježan glasa - ukratko, da li primarno odajemo sliku snažne ili nježne osobe.

Nadalje, sliku ljubavi ćemo odabrati prema osobi kojoj ljubav upućujemo. Ako imamo osjećaj da ta osoba očekuje od nas snagu i čvrstinu, prilagodit ćemo se njezinim pretpostavljenim željama. Ako nam se čini da se očekuje od nas nježnost, bit ćemo vjerojatno najnježniji mogući. Naravno, tu već polako ulazimo i u područje manipulacije četvrtom slikom (to je ono kako našu ljubav doživljava voljena osoba).

Pored toga, naravno da će veliki utjecaj imati i spolne, kulturološke, sociološke i ostale relevantne karakteristike situacije u kojoj smo se našli i mi i voljena osoba.
Uglavnom će se od muškarca očekivati da pokaže snagu, zaštitničke sposobnosti, čvrstinu - a od žene nježnost, podatnost, spremnost da se brine za nas, za kuću i jednog dana djecu.
U zapadnoeuropskim kulturama bit će prihvatljivije da muškarci pokazuju osjećaje ili da koriste razne kozmetičke preparate da bi brinuli za svoje tijelo, dok u kulturama npr. srednje Azije takvo ponašanje neće biti prihvatljivo i vjerojatno će odbiti većinu žena.

2. Ljubav kakvu mislimo da pokazujemo
Kad jednom formiramo viziju ljubavi kakvu bismo željeli pokazati, onda slijedi "akcija" - nizom povezanih djelovanja dajemo do znanja voljenoj osobi da nam se sviđa i da bi bili sretni kad bi nam ona tu ljubav uzvratila.
Ta djelovanja mogu biti verbalna ("volim te"), mogu biti konkretni potezi (darivanje ruže) ili bilo koji drugi način kojim želimo postići da voljena osoba shvati da ju volimo i da nam potom te osjećaje uzvrati.

Kako je već prva vanjska slika ljubavi (ljubav kako ju želimo iskazati) prilagođena voljenoj osobi, tada ćemo i sva svoja djelovanja usmjeriti prema toj slici.
Stoga je naša težnja da druga vanjska slika bude što bliža prvoj, odnosno da pokažemo ljubav upravo na onaj način na koji vjerujemo da je najbolji za osvajanje voljene osobe!
Međutim, nije baš sigurno da ćemo u potpunosti uspjeti u svojim nastojanjima. Ponekad ćemo biti uvjereni da smo rekli nešto pogrešno, ili pogrešnim tonom, ili da smo napravili neki nespretan potez koji nije u skladu s našom vizijom.



Pogledajte sliku iznad: ovako mislimo da pokazujemo ljubav!

Da, i dalje je to ruža, ali nije vatreno crvena nego je nekako blijeda, ne daje pravu sliku naše strasti i ne pokazuje dubinu osjećaja.
Ako tako osjećamo, uvjereni smo da moramo još malo poraditi na pokazivanju strasti!

U onim sretnim okolnostima ako nam voljena osoba uzvraća osjećaje, sretni smo i uvjereni da je naša taktika bila dobra: prikazali smo upravo onakvu sliku ljubavi kakvu smo i htjeli, i zato nam je ljubav i uzvraćena!
Potpuno suprotno, ako nam osjećaji nisu uzvraćeni, bit ćemo uvjereni da radimo nešto pogrešno. Osoba koju volimo ne osjeća isto za nas jer nismo dovoljno dobro objasnili koliko nam znači, ili još gore, nismo dovoljno dobri za nju!

Evo idealnog terena za razvoj frustracija, a ako se one neprestano ponavljaju i otežavaju, mogu se razviti i teži psihički poremećaji.

3. Ljubav kakvu doista pokazujemo
Da li osoba koju volimo može osjetiti naše osjećaje? Jesmo li uplašeni, bojimo li se pokazati svoje emocije, glumimo li hladnoću ili nezainteresiranost?
Mnogi ljudi čine upravo tako. Iz straha (najčešće je to strah od odbijanja, odnosno razočaranja) "gutaju" emocije, paze da samo mali dio onoga što osjećaju izađe i bude vidljivo drugima.
To gutanje emocija može biti smišljena strategija ("bit ću hladna, pa će on poludjeti za mnom"), a može biti i potpuno nesvjesna reakcija na neke strahove koji nas muče.



Slika iznad je metafora ljubavi kako ju pokazuju "gutači emocija". Oblik je tu, podsjeća na ružu, ali je bez boje i mirisa.

Usporedimo to s onom prvom ružom - nije baš ljubav kakvu smo htjeli pokazati!
Zapamtite, način na koji pokazujemo ljubav ne mora biti onakav kako mi mislimo da je!
Možemo mi biti uvjereni da smo super nježni, pažljivi, romantični - ali što ako to jednostavno nije istina?

Moguća je naravno i druga krajnost. Postoje osobe koje svoje partnere jednostavno "uguše" prevelikom ljubavi. Lijepo je pokazati da nam je stalo do nekoga, lijepo je biti pažljiv, ali pretjerivanje će dovesti do toga da će voljena osoba doslovno ostati bez zraka!
Dva ili tri telefonska poziva dnevno vjerojatno nije pretjerivanje, ali desetak ili više već bi mogli biti prenaporni, posebice u radno vrijeme.

Poseban vid "gušenja ljubavlju" je ljubomora. Svi mi volimo osjetiti malo ljubomore kod partnera - to je na kraju krajeva zgodan znak da mu je stalo do nas, vidljiva potvrda njegovih emocija - ali pretjerana ljubomora nije dobra i zasigurno će uplašiti onog koga u stvari želimo zadržati.



Pogledajte sliku iznad. Ovo je ljubav gušenja!
Umjesto nježne ruže, biljka mesožderka koja proždire sve što joj dođe u blizinu, uključujući i emocije voljene osobe.

4. Ljubav kakvu vidi voljena osoba
Pretpostavimo da smo uspjeli na najbolji način izbalansirati svoje emocije i način na koji ih pokazujemo. Ne ponašamo se ni hladno niti nametljivo, dajemo partneru dovoljnu slobodu i razlog da se može osjećati sretno uz nas.
Ipak, stvari ne idu onako kako bi mi željeli. Osoba koju volimo ne uzvraća nam osjećaje! Toplinu koju dajemo ne dobivamo uzvraćenu na isti način. Stvari se ne mijenjaju bez obzira što učinili - druga strana je nezainteresirana bez obzira glumili mi hladnoću ili izgarali od emocija.
Šta se događa?

Kao prvo, recimo da ljubav nije matematička formula, nije jednostavna uzročno-posljedična veza. Svaka akcija ne daje nužno i jednaku reakciju. Ono što vrijedi u fizici ne vrijedi i u ljubavi, pa se može reći da je tako gledano ljubav puno sličnija metafizici!
Stoga je na pitanje "zašto me ne voli" moguće odgovoriti na nebrojeno mnogo načina. Zapamtite, ljubav koju vidi druga osoba ovisi ne samo o nama, nego jednako toliko i o njoj!
Tu se više ne radi o skrivenim strahovima ili željama jedne, nego čak dvije osobe. Problemi jednog mogu pobuditi deset ili sto problema u onom drugom.


Teorija kaosa često navodi primjer "efekta leptira", pa kaže da leptir zamahne krilima u Australiji, a kao posljedica toga teroristi sruše neboder u Americi.

Kad se radi o ljubavi, svaki par potencijalnih ili stvarnih ljubavnika predstavlja jedan takav mini-svemir. Jedna riječ ili postupak jednog od partnera može uzrokovati potpuno nekontroliranu reakciju onog drugog.
Ali unatoč svoj takvoj neodređenosti ljubavi, evo ipak nekih mogućih tumačenja "kratkog spoja" do kojeg može doći između dvoje ljudi, i koji mogu objasniti zašto se ljubav jednostavno nije dogodila:

1. ljubav koju pokazujemo nije onakva kakva želimo da je (prva slika ljubavi) ili mislimo da je (druga slika). Nabrojali smo već dosta primjera: možda izgledamo kao da smo hladni i nezainteresirani, a možda smo i prenaporni i gušimo partnera svojom ljubavi.
Rješenje? Razgovor s partnerom! Upitajte ga što mu smeta? Kako nas doživljava? Pogledajmo napokon sami sebe kroz partnerove oči.

2. moguće je da naš partner jednostavno nije navikao na pokazivanje naklonosti kakvo dobiva od nas. Moguće je da 99% ljudi u svijetu poklonjeni cvijet doživljava kao lijepi znak pažnje, a baš onaj ili ona koju volimo to protumači kao nametljivost. Ljudi nisu jednostavni linearni strojevi, ono što veseli jednog ili većinu ljudi ne mora odgovarati našem partneru.
Rješenje? Razgovor, i još razgovora!

3. možda prezentiramo sliku jedne osobe - a to uopće nismo mi? Mnogi muškarci vole glumiti snažne macho tipove, žene se često prikazuju kao nježne domaćice koje jedva čekaju da ih pustite u svoju kuhinju. A možda griješimo, možda je baš ta lažna slika odbojna partneru? I što onda vrijedi što niste stvarno takvi, kad to druga strana ne zna.
Rješenje? Razgovor! I još nešto: zaboravite na glumu, budite ono što jeste. Ionako nećete moći glumiti dovijeka, a što će se dogoditi onda kad vaš odabranik ili odabranica shvate da su vidjeli u vama nešto čega nema?

4. možda ipak nismo jedno za drugo? I to treba ponekad prihvatiti… Prema prilično hladnoj ali zanimljivoj teoriji dr Paula Haucka, ljubav je osjećaj prema nekome tko zadovoljava naše potrebe i najdublje želje. Drugim riječima, ako nam je izrazito važan fizički izgled, nije vjerojatno da ćemo se zaljubiti u neprivlačnu osobu. Ako nam je važna inteligencija partnera, teško ćemo se iskreno zaljubiti u nekog neinteligentnog.
Rješenje za takvu situaciju? Jednostavno, krenite dalje. Negdje postoji osoba koja je rođena upravo za vas, ali ako joj ne date priliku neće vas možda nikada pronaći!

5. ovdje sami upišite moguće objašnjenje. Mogućnosti je bezbroj…

EH...sve za ljubav....