Kada te ljubav zove, sledi je. Premda su joj putevi tvrdi
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se. Premda vas mač skriven u njezinim perima moze raniti. A kad vam govori, vjerujte joj. Premda njezin glas moze razdrmati vase snove kao sto severac pustosi perivoj. Jer, kao sto nas ljubav kruni, tako ce vas i razapeti. Jer, koliko vas pomaze da rastete, toliko vas i potkresava. Kao sto se uspinje na vasu visinu i draga vam najnjeznije grane, sto dršcu na suncu. Tako ce vam sići u korenje i protresti ga dok prianja uz zemlju. Poput snopova žita ona vas u se skuplja. Ona vas mlati da bi vas razgolitila.Ona vas šije da bi vas vase lupine oslobodila. Ona vas melje dok ne pobelite. Ona vas mesi dok ne budete gipki. A onda vas meće na svoj sveti oganj; da postanete sveti hleb za Bozji sveti pir. Sve ce vam ovo ljubav uciniti kako biste doznali tajne svoga srca i da biste po tome znanju postali komadić srca samoga života. Ali ako u svojem strahu budete trazili samo ljubavni mir i ljubavni užitak. Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi. U svijet bez godišnjih doba, gde ćete se smejati, ali ne punim smehom, i gde ćete plakati , ali ne svojim suzama.
Ljubav ne daje ništa osim sebe. Ljubav nema ništa niti se ona moze imati; Jer ljubav je dovoljna ljubavi. Kad ljubite ne valja da kazete:" Bog mi je u srcu ", nego radije:" Ja sam u Božijem srcu". I ne mislite da mozete upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da ste vredni toga, upravlja vasim putem. Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim da se sama ispuni. Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja, neka vam ovo budu želje: Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji peva svoju pesmu noci. Upoznati bol od prevelike nežnosti. Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi; I krvariti s veseljem i radošću. Probuditi se zovom krilata srca i zahvaliti se za još jedan dan ljubavi; Smiriti se u podnevnoj uri i razmatrati ljubavni zanos; Vratiti se s večeri kući sa zahvalnosću; I onda zaspati s molitvom zaljubljeno u srcu i pesmom zahvalnicom na usnama."
Iz "Proroka" (Halil Dzubran)